Manjkovi u BusinessWare Trade

1 O manjkovima

1.1 Obračun PDV na iskazani manjak

1.1.1 Stopa PDV

1.1.2 Vremenska obaveza plaćanja PDV

1.1.3 Osnovica za obračun PDV

1.1.4 Evidencija manjka u KEP

2 Promene u BusinessWare softveru

2.1 Novi tip vrste prometa 22 – MANJAK PO ODLUCI

2.2 Manjak po odluci trgovca

2.2.1 Knjiženje manjka po odluci trgovca u BusinessWare Trade

2.3 Manjak po godišnjem popisu

2.3.1 Knjiženje manjka po popisu u BusinessWare Trade

2.4 Odluka o kakvom manjku se radi

2.5 Knjiženje viška

2.6 Kalo, rastur, kvar i lom

 

1 O manjkovima

Članom 4., stav 4., „Zakona o porezu na dodatu vrednost“ (Sl. glasnik RS, br. 84/2004, 86/2004 – ispr., 61/2005, 61/2007, 93/2012, 108/2013, 6/2014 – usklađeni din. izn., 68/2014 – dr. zakon, 142/2014, 5/2015 – usklađeni din. izn., 83/2015 i 5/2016 – usklađeni din. izn.), utvrđeno je da se sa prometom dobara uz naknadu izjednačava:

  1. uzimanje dobara koja su deo poslovne imovine poreskog obveznika za lične potrebe osnivača, vlasnika, zaposlenih ili drugih lica;
  2. svaki drugi promet dobara bez naknade;
  3. iskazani rashod (kalo, rastur, kvar i lom) iznad količine utvrđene aktom koji donosi Vlada Republike Srbije.

U ovim slučajevima radi se o sopstvenoj potrošnji u neposlovne svrhe, a takve isporuke dobara, odnosno vršenje usluga bez naknade, izjednačavaju se sa isporukama uz naknadu i podležu plaćanju PDV. Ove odredbe se odnose i na manjak i rashod po redovnom propisu kod poreskog obveznika.
Zakonom je propisano da ministar finansija bliže uređuje šta se smatra sopstvenom potrošnjom u neposlovne svrhe koja se oporezuje PDV, a što je regulisano:

  • Pravilnikom o utvrđivanju šta se smatra uzimanjem i upotrebom dobara koja su deo poslovne imovine poreskog obveznika, pružanjem usluga i svakim drugim prometom bez naknade i o utvrđivanju uobičajenih količina poslovnih uzoraka i poklona manje vrednosti (Sl. glasnik RS, br. Sl. glasnik RS br. 118/12 ) i
  • Uredbom o količini rashoda (kalo, rastur, kvar i lom) na koji se ne plaća porez na dodatu vrednost (Službeni glasnik” br.124 od 19.11.2004.g ).

1.1 Obračun PDV na iskazani manjak

Kada poreski obveznik prilikom nabavke dobara, kod kojih je utvrdio manjak, ne može da koristi pravo na odbitak prethodnog poreza, u potpunosti, ili srazmerno, samim time nije dužan da obračuna PDV na iskazani manjak. Ovo se ne primenjuje u slučaju utvrđivanja manjka kod dobara koja su nabavljena pre 1. januara 2005. godine, odnosno pre uvođenja PDV. Na utvrđeni manjak kod dobara koja su nabavljena pre 1. januara 2005. godine PDV se obavezno plaća.
Članom 4. stav 5. Zakona o PDV propisano je da se uzimanje dobara, odnosno svaki drugi promet bez naknade iz stava 4. člana 5. Zakona, smatra prometom dobara uz naknadu, pod uslovom da se PDV obračunat u prethodnoj fazi prometa na ta dobra, ili njihove sastavne delove, može odbiti u potpunosti, ili srazmerno. Ovaj uslov odnosi se samo na uzimanje dobara, odnosno svaki drugi promet bez naknade, a ne i na rashod (kalo, rastur, kvar i lom), što znači da se PDV na rashod obavezno plaća nezavisno od toga da li je na ta dobra obveznik imao pravo na odbitak PDV obračunatog pri nabavci kao prethodni porez u potpunosti, ili srazmerno.
Predmet oporezivanja PDV prema odredbi člana 4. stav 4. i 5. „Zakona o PDV“ i člana 2. „Pravilnika o sopstvenoj potrošnji“ je manjak dobara, osim manjka dobara koji se može pravdati višom silom, ili na drugi propisani način (elementarna nepogoda, krađa, saobraćajni udes i dr.), utvrđen na osnovu akta nadležnog organa, odnosno organizacije.
Ovi slučajevi su izuzetak od oporezivanja u vezi sa manjkom, tako da se ne bi mogao primeniti na manjak dobara po godišnjem popisu, jer se manjak nastao usled dejstva više sile utvrđuje neposredno nakon takvog događaja i mora biti dokumentovan od nadležnog organa (zapisnik društva za osiguranje, policije i sl.).
Utvrđivanje manjka dobara po godišnjem popisu predstavlja predmet oporezivanja PDV. Međutim, izuzetak od navedenog predstavlja manjak utvrđen kod dobara za koje obveznik nije imao pravo na odbitak prethodnog poreza, u kom slučaju na manjak takvih dobara obveznik nije dužan da obračuna PDV.

1.1.1 Stopa PDV

Manjak može biti izražen kao manjak određenih dobara, ili kao finansijski manjak. Kod manjka dobara može se tačno utvrditi koja dobra nedostaju, dok se finansijski manjak iskazuje kao novčana vrednost koja nedostaje. PDV na utvrđeni manjak se obračunava primenom opšte stope od 20% i posebne stope od 10%. Primena stope zavisi od dobara kod kojih je utvrđen manjak. Kada je u pitanju finansijski manjak uvek se za obračun PDV primenjuje opšta stopa od 20%.

1.1.2 Vremenska obaveza plaćanja PDV

Članovima 14. i 16. „Zakona o PDV“ propisano je kada nastaje obaveza obračunavanja PDV. Odredbama Zakona nije propisan momenat nastanak obaveze obračunavanja PDV po osnovu utvrđenog manjka. Obaveza obračunavanja PDV po osnovu manjka nastaje kada je taj manjak utvrđen, odnosno u poreskom periodu kada je utvrđeno postojanje manjka.
Međutim, kod godišnjeg popisa, nastanak poreske obaveze određuje se prema vremenu kada je nadležna komisija, odnosno organ poreskog obveznika, utvrdio postojanje manjka. To je januar tekuće godine, obzirom na rok utvrđivanja razlika po godišnjem popisu, prema propisima o računovodstvu. Proizilazi da je kod mesečnih obveznika poreski period januar, a kod tromesečnih januar – mart, tekuće godine.

1.1.3 Osnovica za obračun PDV

Članom 18. stav 1. „Zakona o PDV“ utvrđeno je da se:

  1. Osnovicom kod prometa dobara bez naknade smatra se nabavna cena, odnosno cena koštanja tih ili sličnih dobara, u momentu prometa;
  2. Osnovicom kod prometa usluga bez naknade smatra se cena koštanja tih, ili sličnih, usluga u momentu prometa.

Ukoliko je manjak utvrđen na sopstvenim proizvedima osnovica je cena koštanja , a u slučaju da je manjak utvrđen na robi – dobrima, koja je obveznik nabavio kao svoju imovinu, osnovicu čini nabavna cena.
Iskazivanjem kala, rastura, kvara i loma, do količina utvrđenih Uredbom „Normativi za utvrđivanje rashoda na koji se ne plaća porez na dodatu vrednost“ (Službeni glasnik br.124 od 19.11.2004.g. ), ne postoji obaveza obračunavanja PDV, a na količine koje prelaze utvrđene iznose postoji obaveza obračunavanja PDV. Po odredbama člana 2., rashodom se smatraju gubici koji nastaju pri manipulaciji dobrima, kao posledica prirodnih uticaja, tehnološkog procesa, ili kao posledica preduzimanja neophodnih radnji u postupku proizvodnje i prometa dobara.
U skladu sa članom 4. stav 3. Uredbe, normativi su izraženi u procentima od količine robe koja je u određenom poreskom periodu nabavljena, prerađena, proizvedena, ili prodata. Prilikom utrvrđivanja iznosa na koji se ne plaća PDV, procenti se primenjuju na nabavljene, prerađene, proizvedene, ili prodate, količine u poreskom periodu za koji se vrši utvrđivanje. Za obveznike čiji je poreski period kalendarski mesec, odnosno poslednji kvartal, za koji se vrši utvrđivanje, to je kalendarski mesec, odnosno kalendarsko tromesečje, respektivno.
Osnovicu za obračuna PDV na rashod, prema odredbi člana 18. stav 1. Zakona čini cena koštanja, ako je rashod utvrđen na sopstvenim proizvedenim dobrima, odnosno nabavna cena, ako je rashod utvrđen na dobrima koja je obveznik nabavio kao svoju imovinu. Pod cenom koštanja smatra se ukupna vrednost troškova nastalih za proizvodnju dobara za koja je utvrđen rashod. Nabavnom cenom smatra se cena dobra po kojoj se može nabaviti odnosno kupiti u trenutku utvrđivanja rashoda, koja ne sadrži PDV. Na rashod dobara vrši se obračun PDV primenom opšte ili posebne stope u zavisnosti od vrste dobara.
Za razliku od rashoda na koji se PDV ne plaća do visine utvrđene u normativima (Uredba Vlade), rashod nastao zbog proteka roka trajanja u celini se priznaje kao rashod na koji se ne plaća PDV. Prema odredbi člana 5. stav 2. Uredbe, propisano je da se na rashod nastao zbog proteka roka trajanja proizvoda ne plaća PDV:

  • ako je rok trajanja utisnut odštampavanjem na proizvodu, ili je na drugi način određen od strane proizvođača i
  • ako je pri utvrđivanju rashoda bio prisutan predstavnik Poreske uprave.

Kada se predstavnik Poreske uprave u roku od pet dana od dana podnošenja zahteva ne odazove pozivu obveznika, priznaju se utvrđene količine iskazane u zapisniku obveznika. Količine utvrđenog rashoda zbog proteka roka trajanja proizvoda se ne uračunavaju pri utvrđivanju rashoda iznad količina utvrđenih u Normativu, u skladu sa Uredbom.

1.1.4 Evidencija manjka u KEP

Pravilnikom o evidenciji prometa (Sl. glasnik RS br. 99/2015), regulisan je način knjiženja podataka u KEP knjizi i to:
Član 15.
Obrazac Knjiga evidencije čini pet kolona označenih brojevima od 1 do 5. Za kolone 1 do 3 pogledati Pravilnik.
U kolonu broj 4. upisuje se zaduženje trgovca u tom objektu, odnosno prodajnom mestu i to za trgovinu na malo po maloprodajnim cenama (cene sa PDV), a za trgovinu na veliko, po velikoprodajnim cenama, na sledeći način:

  1. trgovac upisuje vrednost zaduženja na osnovu kalkulacije cene koja je osnov za evidentiranje nabavljene robe za trgovinu na malo i trgovinu na veliko i sačinjava se na osnovu propisanih isprava o nabavci robe (faktura, otpremnica, faktura – otpremnica, dostavnica, interna prenosnica, prijemnica, ili druga odgovarajuća isprava za robu) koje sadrže sledeće elemente: poslovno ime trgovca, naziv i adresu prodajnog mesta, PIB trgovca, redni broj, trgovački naziv robe, jedinicu mere, količinu, nabavnu cenu po jedinici mere, vrednost robe po fakturi dobavljača, razliku u ceni (marža), prodajnu vrednost robe bez PDV, PDV, prodajnu vrednost robe sa obračunatim PDV i prodajnu cenu robe po jedinici mere;
  2. trgovac upisuje vrednost zaduženja na osnovu interno prenete robe kao primalac robe, a kod izdavaoca se evidentira kao storno, pri čemu vrednosti ne moraju biti identične (zbog zavisnih troškova prenosa robe);
  3. trgovac – komisionar upisuje vrednost primljene robe po svojim prodajnim cenama (sa PDV i provizijom), a na osnovu propisanog dokumenta o prijemu robe – obrazaca PKR i KRI, uz koje se prilažu isprave o usaglašenosti, ukoliko je moguće i isprave o nabavci robe kada se roba prima u komisionu prodaju od strane pravnog lica ili preduzetnika, odnosno dokaz o poreklu robe kada se roba prima u komisionu prodaju od strane komitenta fizičkog lica (fiskalni isečak, odnosno fiskalni račun, dokaz o plaćenoj carini, drugi dokaz koji sadrži podatke radi informisanja potrošača o poreklu i drugim svojstvima proizvodima u smislu propisa o bezbednosti proizvoda i zaštiti potrošača). Ako se roba vraća komitentu, komisionar vrši storniranje crvenim stornom, a prilikom sabiranja iznos crvenog storna se oduzima od ukupnog zbira;
  4. trgovac koji vrši otkup poljoprivrednih proizvoda i domaćih životinja upisuje iznos sa isprave izdate, u skladu sa propisom kojim se uređuju minimalni tehnički uslovi za trgovinu na otkupnom mestu, poljoprivrednom proizvođaču prilikom primopredaje poljoprivrednih proizvoda i domaćih životinja sa obračunatim PDV;
  5. trgovac upisuje i podatke o: promeni cene robe usled nivelacije, promeni stope PDV, vraćanju, otpisu robe usled krađe i više sile, manjku po odluci trgovca ili rashodu robe (kalo, rastur, lom i kvar i dr). Evidentiranje u slučaju promene cene robe vrši se na osnovu popisa ili podataka iz poslovnih knjiga, a u slučaju vraćanja, otpisa, manjka po odluci trgovca, ili rashoda robe – na osnovu odgovarajuće računovodstvene i druge isprave (zapisnik ovlašćenog službenog lica ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove, akt osiguravajućeg društva i sl.). Na osnovu izvršenog popisa ili podataka iz poslovnih knjiga, za iznos kojim se uvećava vrednost robe, vrši se evidentiranje kao i pri nabavci robe, a u slučaju smanjenja vrednosti robe vrši se storniranje crvenim stornom (ispisivanje iznosa koji se zaokružuje). Prilikom sabiranja iznos crvenog storna oduzima se od ukupnog zbira.Unesi ovde detaljan opis problema…

Član 16.
Za robu na zalihama vrši se popis robe shodno poreskim propisima i propisima o računovodstvu. Stanje utvrđeno u smislu stava 1. ovog člana upoređuje se sa stanjem koje se dobija saldiranjem kolona br. 4. i 5. u Knjizi evidencije. Ako postoji razlika, evidentira se u Knjizi evidencije, i to višak u kolonu zaduženja, a manjak u kolonu razduženja.

2 Promene u BusinessWare softveru

2.1 Novi tip vrste prometa 22 – MANJAK PO ODLUCI

U skaldu sa članom 15. i 16. „Pravilnika o evidenciji prometa“ (Sl. glasnik RS, br. 99/2015) izvršena je dopuna softvera još jednim tipom vrste prometa sa šifrom 22 i sa nazivom „MANJAK PO ODLUCI“, pored postojećeg tipa vrste prometa 62 – „MANJAK PO POPISU“. Od verzije BusinessWare 7.0.3 od 28.08.2016. godine, apdejtom softvera na pomenutu verziju, automatski je dodata nova vrsta prometa sa pomenutim tipom 22. U vašoj instalaciji pogledajte katalog vrsti prometa (u BusinessWare Magic, Trade, ili Wizard!) i uočite novokreiranu vrstu prometa sa identičnim nazivom kao i tip kome pripada „MANJAK PO ODLUCI“.
Ukoliko na Vašem sistemu postoji instaliran BusinessWare Wizard (Čarobnjaci!), potrebno je da Vaš računovođa, ili knjigovođa, izradi stavove za automatsko knjiženje za novokreiranu vrstu prometa. Dalje u tekstu biće dat primer knjiženja za novokreiranu vrstu prometa, ali i za manjak po popisu, pa Vaš računovođa, ili knjigovođa, treba da po svom nahođenju, ili u skladu s ovim uputstvom i datim primerima, izradi stavove za automatsko knjiženje u BusinessWare Wizard.
U skladu s novododatim tipom vrste prometa i vrstom prometa, izvršena je dogradnja u BusinessWare Trade, dodavanjem nove opcije „Knjiženje manjaka po odluci“ na meniju „Knjiženje“. Uz pomoće ove opcije može se vršiti knjiženje manjkova izborom vrste prometa „MANJAK PO ODLUCI

2.2 Manjak po odluci trgovca

Pravilnik o KEP nam nalaže da sve manjkove, kao i sve promene koje nisu realizacija (recimo reprezentacija), ne knjizimo na izlaznoj strani vec kao storno ulaza, gde se, kada je u pitanju manjak, vrši strono zaduženja maloprodajnog objekta, storno ukalkulisanog PDV i storno ukalkulisane razlike u ceni.
Zakon o PDV definiše šta je premdet PDV i na šta mora da se obračuna PDV, pa u slučaju manjka robe, ili proizvoda, a koji se ne pravdaju višom silom, PDV se mora platiti i osnovica za obračun PDV je nabavna cena robe, odnosno cena koštanja kada su u pitanju gotovi prozvodi. Trgovac je dužan da obračuna PDV i isti proknjiži u knjigu izdatih racuna (KIR).
Knjiženje manjka kao kalkulacije sa negativnim iznosima (storno!) je interni promet i ovaj promet se NE knjiži u knjizi primljenih računa (KPR), što bi bilo logično jer se radi o promenama KEP u koloni zaduženja (ulazna strana). Po završetku kalkulacije, na dobijenu nabavnu vrednost primeniti Zakonom propisanu stopu PDV i računati iznos PDV za plaćanje po manjku, koji treba proknjižiti u knjizi izlaznih računa – uzeta dobra (KIR), i u glavnu knjgu zaduženjem obaveze za uplatu PDV, grupa 47 i konta manjkovi.
Stavovi za knjiženje bili bi:
134 zalihe storno duguje maloprodajnu vrednost manjka;

134 uklakulisana RUC, storno potražuje ukalkulisanu razliku u ceni;
134 uklakulisani PDV, strono potražuje ukalkulisani PDV;

574 manjak, duguje nabavnu vrednost manjka + obračunati PDV na nabavnu vrednost;

474, ili 475, potražuje iznos obračunatog PDV.

Prilikom godišnjeg saldiranja postojaće razlika između potražne strane konta 134 zalihe i KEP knjige u koloni 5, za iznos manjka. Smatram da nije pogrešno knjiženje manjka po osnovu razlike KEP knjige i popisa i kao razduženje prodavnice, a zbog slaganja KEP knjige i glavne knjige. Na ovaj način se samo stvara fiktivni podatak o prometu koji nije postojao, ali što se tiče poreske obaeze nema razlike. Smatram samo da je pogrešno knjiženje manjka kao prihoda i nabavne vrednosti prodate robe, jer po tom osnovu nije bilo prometa, pa samim tim nema ni prihoda, niti troškova po osnovu nabavne vrednosti prodate robe.

2.2.1 Knjiženje manjka po odluci trgovca u BusinessWare Trade

Za manjak po odluci trgovca knjiženje se obavlja u BusinessWare Trade uz pomoć opcije „Knjiženje manjka po odluci“, na meniju „Knjiženje“ sa vrstom prometa „MANJAK PO ODLUCI“. Pomenuta opcija za knjiženje manjka radi tako što se vrši storno maloprodajne vrednosti, storno ukalkulisanog PDV, storno ukalkulisane razlike u ceni (automatki se sračunava % prosečne RUC iz zaduženja do datuma knjiženja manjka!) i storno sračunate nabavne vrednosti. Proknjiženi manjak se evidentira u KEP knjizi kao kalkulacija sa negativnim vrednostima, pa se kao takva može odštampati.
Knjiženje knjige izlaznih računa se mora izvršiti „ručno“, jer za sada nije podržano automatsko knjiženje ove vrste manjka. Iz odštampane kalkulacije manjka po odluci trgovca, uočiti nabavnu vrednost i iz nje, preračunatom propisanom stopom PDV, sračunati iznos PDV. Tako sračunati PDV proknjižiti u knjigu izlaznih računa, sa tipom dokumenta „6 – uzeta dobra i rashod sa PDV“ u BusinessWare FinOp opcijom „Delovodnik izlaznih dokumenata“ na meniju „Delovodnik“.

2.3 Manjak po godišnjem popisu

Kada vršimo upoređenje kolona br. 4. i 5. u KEP i dobivene vrednosti popisa, ukoliko se razlika iskazuje kao manjak, onda se manjak knjiži kao manjak po godišnjem popisu razduživanjem kolone 5 KEP knjige, a podaci o obračunatom PDV se knjiže u knjigu izlaznih računa (KIR). Iznos PDV se takođe računa primenom Zakonom propisane stope na nabavnu cenu, ili cenu koštanja, tako da dobiveni PDV ne može biti isti sa iznosom PDV koji je ukalkulisan i sadržan u maloprodajnu cenu, jer je ona sa ukalkulisanom razlikom u ceni.
Stavovi za knjiženje bili bi isti kao i kod knjiženja manka po odluci trgovca:
134 zalihe storno duguje maloprodajnu vrednost manjka;

134 uklakulisana RUC, storno potražuje ukalkulisanu razliku u ceni;
134 uklakulisani PDV, strono potražuje ukalkulisani PDV;

574 manjak duguje nabavnu vrednost manjka + obračunati PDV na nabavnu vrednost;

474, ili 475, potražuje iznos obračunatog PDV.

2.3.1 Knjiženje manjka po popisu u BusinessWare Trade

Manjak po popisu, kao i do sada, se standardno knjiži u BusinessWare Trade pozivom opcije „Knjiženje pazara“ sa menija „Prihodi“. Manjak se proknjiži sa vrstom prometa „MANJAK PO POPISU“, a zatim se standardno, kao u slučaju ostalih pazara, proknjiži PDV u pazarima, s tom razlikom što se ponovo knjiži istom vrstom prometa „MANJAK PO POPISU“. Ukoliko imamo na sistemu instaliran BusinessWare Wizard (čarobnjaci), možemo izraditi stavove za automatsko knjiženje po datom primeru niže, ili po svom nahođenju, za automatsko knjiženje. Manjak po popisu se knjiži na identičan način, bez obzira na način vođenja zaliha u maloprodajnom objektu, s tom razlikom što se kod robnog načina vođenja zaliha (način III) prethodno iznos manjka utvrđuje opcijom „Višak / manjak“ na meniju „Popisi“.
Knjiženje manjka po popisu se vrši automatski automatski, za razliku od knjiženja manjka po odluci trgovca, u knjigu izlaznih računa, nakon završetka knjiženja PDV opcijom „Knjiženje pazara“. Ispis manjaka po popisu se vrši na meniju „Ispisi“ i opciji „Manjka po popisu“. Na tom dokumentu mogu se videti svi elementi za knjiženje obračunatog PDV.

2.4 Odluka o kakvom manjku se radi

Obaveza je organa upravljanja, ili drugog koji je doneo odluku o utvrđivanju manjka, da navede da li je manjak na konkretnim dobrima, po osnovu popisa, ili je isti nastao nominalnim upoređenjem podataka KEP knjige (kolona 5 umanjena za kolonu 4) u odnosu na vrednost popisa. Takođe, ukoliko se ovako utvrđeni manjak potražuje od računopolagača, isti se umesto konta grupe 574, knjiži na kontima grupe 221. Napominjem da odluka o tome na čiji teret je manjak nije uslov za knjiženje manjka, već se knjiženje manja sprovodi danom utvrđivanja manjka, kao i stvaranje obaveze po osnovu PDV na manjak i knjiženje istog na konta grupe 574, dok se po donošenju konačne odluke na čiji teret je manjak može uraditi ispravka kroz korekciju konta grupe 574 i 221.

2.5 Knjiženje viška

Knjiženje viška po popisu je uvek isto i radi se zaduženje u koloni 4 KEP knjige u vidu kalkulacije na malo. Knjiženje se obavlja na meniju „Popisi“, pozivom opcije „Višak / manjak“, u slučaju robnog praćenja zaliha na malo, a u slučaju finansijskog praćenja knjiženjem kalkulacije na meniju „Knjiženje“ opcijom „Maloprodajna kalkulacija“. Predlog knjiženja glavne knjige je:
134 zalihe duguje maloprodajnu vrednost viška;

134 ukalkulisani PDV potražuje iznos ukalkusanog PDV sadržanog u maloprodajnoj ceni;
674 viškovi potražuju nabavnu vrednost viška (maloprodajna vrednost uamnjena za iznos PDV).

2.6 Kalo, rastur, kvar i lom

Kada je u pitanju utvrđivanje kala, rastura, kvara i loma, postupak je isti kao i knjiženje manjka po osnovu odluke trgovca, sa razlikom da li je u pitanju knjiženje istog u okviru poreski dozvoljenog iznosa utvrđenog normativom, ili preko. Ukoliko se radi o poreski dozvoljenom iznosu, samo se vrši storniranje zaduženja prodavnice, ukalkulisanog PDV, razlike u ceni i odobrenjem konta dozvoljeni kalo, rashod, lom (grupa 577), dok kod knjiženja preko poreski dozvoljenog iznosa se dodatno obračunava PDV i knjiži se odobrenjem konta grupe 577 i zaduženjem konga grupe 47, uz istovremeno evidentiranje tog prometa u knjizi izdatih računa (KIR).

Autor: Dragan Ivković, dipl. ecc.